- IN MEMORIAM - Duh iz boce
- Dosta zločina!
- Bez šećera
- Nedelja
- URBANA GERILLA
- Priče Srđana Đurića
- BEOgradizacija
- Tribina
- Dule Nedeljković
- Vladimir Arsenijević
- Vodič za život
- TV Antena (ex TV Dželat)
- Umesto Uvodnika (Press Revija)
- Pravi razlog - Merlin
- Uvodnik - Veljko Lalić
- Komentar - Stojan Drčelić
- Nedeljnik - Branko Rosić
- Esej - Marko Prelević
- Iz mog ugla - Prof. Dr Mića Jovanović
- Reč urednika - Ljiljana Knežević
Kolumne
20. 06. 2010
Urbana gerila - Branko Rosić
Bekim Fehmiju: Odlazak balkanskog Branda
Bekim Fehmiju je jedan od retkih ljudi sa ovih prostora kome je uspelo da ostvari američki san s holivudskim pečatom. Taj san je naravno bio vezan za film i ovaj glumac, nazivan i „ponosem Jugoslavije", uspeo je da u svojoj karijeri uknjiži rad sa najvećim svetskim zvezdama: Klaudijom Kardinale, Kendis Bergen, Avom Gardner, a sarađivao je i sa čuvenim režiserom Džonom Hjustonom

Zbog svega, a naročito zbog nazivanja Fehmijua „ponosem Jugoslavije", i tragična smrt poznatog glumca primljena je sa iznenađenjem i nevericom. Istorija beleži česte slučajeve samoubistava poznatih ličnosti. Ona su oduvek privlačila pažnju ljudi koji potpuno navučeni na konzumentski način života i svakodnevni susret sa istim tim slavnim ličnostima u medijima, nikada nisu mogli skroz poverovati da bi neko od njih mogao biti i nesrećan. Kako je moguće da glamurozna Merlin Monro ubaci u sebe gomilu tableta i napusti svoje fanove zauvek. Uprkos tome što je u nekoliko njenih biografija apostrofirano poslednje parče života fatalne Merilinke, ispunjeno svakavim tabletama i tminom soba sa večno spuštenim roletnama, ipak je bilo teško uveriti ljude da je platinasta pin-ap bomba bila nesrećna. Samoubistva su izgleda sastavni deo CV-ja najpoznatijih svetskih lepotica.
Pored Merlin Monro, i Elizabet Tejlor je napravila pakleni koktel tableta za spavanje i alkohola sebi za večeru, ali je, srećom, njen pokušaj transportovanja na nebo završio neuspešno. Isti samoubilački meni primenila je, srećom takođe neuspešno, i Brižit Bardo, koja je u mladosti bila veći francuski brend i od Ajfelove kule. I čitava istorija ispunjena je samoubistvima poznatih ličnosti, od grčkog junaka iz vremena Troje - Ajaksa, do Jesenjina, Majakovskog.
I u Srbiji su tragični krajevi slavnih ličnosti privlačili pažnju. Još od pesnika Branka Miljkovića, koji je samoubistvom okončao život ostavljajući iza sebe dela i pretvarajući kafanu „Prešernova klet" u mitsko mesto. Najviše pažnje izazvalo je samoubistvo Branka Ćopića. Generacijama Jugoslovena odraslih na knjigama ovog dečjeg pisca, koje su gutali za lektiru, bilo je neshvatljivo da čovek koji je napisao njihova omiljna štiva skonča skokom sa beogradskog mosta. Devedesetih godina kobna lokacija bio je beogradski hotel „Metropol", gde su svoj život skončali čuveni filmski kritičar, jedan od selektora Festa i ljubimac Beograđanki - Nebojša Đukelić. U istom hotelu život je okončao i bubnjar „Bijelog dugmeta" Ipe Ivandić skokom sa šestog sprata. Tragična smrt velike rokenrol zvezde ponovo je stavljena na proveru jer se sumnja da je možda u pitanju i ubistvo.
Pojedini poznati Srbi odabrali su dobrovoljno izgnanstvo iz kojeg su polako odlazili u smrt, kao što je to slučaj sa srpskim piscem Borislavom Mihajlovićem Mihizom, koji se iznenada povukao tokom devedesetih odabravši „selindžerski" odlazak u samoizolaciju. Od nekadašnjeg optimiste pretvorio se u nepopravljivog pesimistu koji je navukao roletne i u tmini sačekao smrt, prirodnu naravno.
Srbi, naviknuti poslednjih godina na neprestano medijsko bombardovanje o životu slavnih ličnosti, polako se navikavaju da i njima škripi u privatnom životu. Pojavom rijaliti televizija naš narod je shvatio da su i njihovi idoli „sašiveni" od istog materijala kao i običan svet. Dve sezone „Farme" su u paramparčad razbile sve izmišljene projekcije koju su ovi stanari godinama slali obožavaocima o sebi, i to u obliku izrežiranih intervjua i PR šarenih laža.
Bekim Fehmiju predstavlja vreme u kojem su zvezde dozirano ispunjavale naš konzumentski život i kada su iz frižidera izlazili hladna prasetina i pivo, a ne silikonske estradne napasti i polupevači. Bekim je simbol života u kome smo mogli da preživimo, a da ne saznamo ko je koga ostavio i ko je kome preprodao psa koga je dobio za džabe. Bilo je to vreme u kome su zvezde bile oslobođene straha od napasti paparaca koji guraju nosinu i objektiv u njihov život pakujući nam ga onda kroz novine i razne patrole. Ne zna se da li je to bolje ili je predstavljanje zvezda kao osoba od krvi i mesa prava stvar. Zbog tih vremenskih razlika i okolnosti i smrt Bekima Fehmijua je bolno odjeknula među njegovim obožavaocima, kojima je ovaj glumac pokazao da se u životu i karijeri može učiniti čak i ono što naizgled deluje nestvarno. Sa Kosova, preko Beograda, stići među zvezde i večnost.
Kolumne
10. 02. 2012
Srpski film
09. 02. 2012
Strategija
08. 02. 2012
Iluzionisti
08. 02. 2012
komentari (4)
pošalji komentarKlara [neregistrovani] (19. 06. 2010, 23:12:07)
PONOSOM
Veliko postovanje temi i autoru.
pošalji odgovoranonymous [neregistrovani] (20. 06. 2010, 09:48:50)
anonymous
da, bravo klara. ponosom.
pošalji odgovornina [neregistrovani] (20. 06. 2010, 14:12:24)
...
dirljivo podsecanje
pošalji odgovorOLIVERA [neregistrovani] (23. 06. 2010, 14:58:14)
ajd sad za njim
kad ti je siptar drag
pošalji odgovor